Prije nekoliko godina u povodu Međunarodnog dana pismenosti za primjer o (ne)pismenosti uzet je naslov iz jednih dnevnih novina "U požaru izgorio prasac Vicko, krava Jagoda i čovjek Ivan". Od tada se nije puno toga promijenilo, štoviše, mnogi tvrde da zbog sve češćeg korištenja modernih sredstava komuniciranja ljudi koriste sve češće krnji jezik, siromašan te da pišu bez puno razmišljanja, posebice na društvenim mrežama, na jednoj mješavini jezika, kratica te sasvim osobnih neologizama.

Razne definicije

Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna svake godine, a utemeljio ga je UNESCO 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva.

Prema posljednjim raspoloživim UNESCO-vim podacima u svijetu je bilo 757 milijuna nepismenih osoba starih 15 i više godina, od čega je 63 posto bilo žena. Nepismenost je najrasprostranjenija u južnoj i zapadnoj Aziji, gdje živi 51 posto ukupnog nepismenog stanovništva.

Kako se definira pismena osoba? Prema metodologiji korištenoj u posljednjem Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše.

Najveća stopa pismenosti iznosi je u Gruziji, a prema nekim statistikama, najnepismeniji su stanovnici Burkine Faso, sa samo 23.6 posto pismenih ljudi, premda podaci o broju (ne)pismenih variraju u različitim izvorima.

Podaci Popisa stanovništva iz 2011. pokazuju da većina nepismenih žena pripada starijim dobnim skupinama. Čak 64,6 posto ukupnog broja nepismenih čine žene starije od 60 godina, a ostalih 35,4 posto nepismenih čine muškarci svih dobnih skupina i žene mlađe od 60 godina.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nepismenost je u Hrvatskoj 1953. iznosila 16,3 posto, a u idućih osam godina smanjila se na 12,1 posto. Popisom stanovništva provedenim 1991. dobiven je broj od 3,0 posto nepismenih, koji se do 2001. gotovo prepolovio.

Poticanje čitanja

Ukazati na potrebu sustavnog poticanja čitanja i pismenosti među svim društvenim skupinama najčešće nevidljivim široj stručnoj javnosti su ciljevi Međunarodnog dana pismenosti. Sve smo više svjesni važnosti pismenosti na svim razinama i svim medijima i sve više izloženi njezinim izazovima u suvremenom svijetu. Sve je više osoba s teškoćama čitanja i pisanja, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju. Pismenost nije važna samo za razvoj pojedine osobe, učenje i napredak u životu, već je bitna za svakodnevni život i podizanje njegove kvalitete.

Negdje se smatra da je osoba nepismena ako ne zna čitati ili pisati, a negdje ako ne zna ni čitati ni pisati. U nekim državama, kao što su Japan, Hong Kong i Gvajana, osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. UNESCO svojom rezolucijom iz 1958. preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju pročitati ili napisati jednostavan tekst u vezi sa svakidašnjim životom.