Za Krampusa se ne zna točno kada je stvoren. Većina antropologa se slaže da je demon s dugim jezikom i kozjim nogama na ovim područjima obitavao puno prije nego su Sveta tri kralja vidjela znak na nebesima te je imao sličnu ulogu kao i daleki mu rođaci iz Grčke i Rima - Pan i Faun - brinuti se o plodnosti svojih podanika. Jacob Grimm tvrdio je da je Krampus vezan uz porodice kućnih duhova poput germanskih kobolda, slavenskih domovoja ili nordijskih vilenjaka (istih onih koji pomažu Djedu Božićnjaku).

Po današnjem shvaćanju mita, Krampen u originalu ili Kandža po našem, osim brige o plodnosti, navodno je volio provoditi vrijeme s vračarama i bio je zadužen za cijeli niz inicijacija u njihove redove. Krampus je preživio pokrštavanje Germana uz puno blažu kaznu od nekih drugih nadnaravnih bića iz okolice. Dodani su mu lanci kako bi ga kontrolirali, proglašen je vražjim demonom i pušten je da plaši zločestu djecu.

Kako su se onda sveti Nikola i Krampus udružili? Nitko ne zna sigurno, ali Nikola je poznat po cijeloj Europi kao svetac s partnerom. U Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu djecu obilazi s Crnim Petrom, u većini Njemačke sa Slugom Rupertom, dok mu je u njemačkoj regiji Palatinate i određenim dijelovima SAD-a pomoćnik krzneni Belsnickel.

Tek kada sveti Nikola posjeti države bivše Habsburške Monarhije na red dolazi Krampus. Kako bilo, šibu za zločeste među nama uvijek netko nosi. Jesmo li smatrali da jedan svetac treba lokalnu pomoć pri dijeljenju poklona, jesmo li prilagodili postojeće tradicije kršćanstvu ili smo poput taoista shvaćali svijet kroz dualnost, pa smo dobro i zlo personificirali u dvije legende, ne znamo sa sigurnošću. Koji put to nije ni bitno, dok god u čizmicama nalazimo čokolade, a ne šibe.