Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Roditelji su mu umrli u mladosti, a tijekom života nastojao se boriti protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Danas je poznat kao zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Nikola i problemi sa reformacijom

Ranije u povijesti postojala je tradicija da sveti Nikola posjećuje domove na Badnjak te djeci ostavlja, tada mnogo skromnije, darove kao što su jabuke, slatkiši ili orasi. Popularnost svetog Nikole je blijedila kada je reformacija zavladala mnogim europskim državama, osim u Nizozemskoj gdje su ga zvali "Sinter Klaas". U Americi je taj "djedica" postao "Sancte Claus".

Vjeruje se da su tu tradiciju u Sjevernu Ameriku, kao i mnoge druge običaje, donijeli nizozemski naseljenici kada su se nastanili u New Amsterdamu, kojega su Britanci potom preimenovali u New York. Najviše je za moderni imidž djeda Mraza doprinijela pjesma američkog pjesnika Clementa Moorea koji je kombinirao različite tradicije i iznjedrio lik patuljastog muškarca kojega na saonicama vuče osam malenih sobova. Lete od kuće do kuće, a djed Božićnjak se u svaku spušta kroz dimnjak i čarape, koji vise uz kamin, puni darovima. Moore je pjesmu napisao za svoju obitelj, no ona je objavljena 1823. godine i stekla planetarnu popularnost.

Crveno-bijela kombinacija

Karikaturist Thomas Nash je kroz seriju svojih crteža dalje produbio lik djeda Mraza pa je on svoje "prebivalište" našao na Sjevernom polu, imao je radionicu za proizvodnju igračaka i veliku knjigu sa zapisima koja djeca su bila zločesta, a koja dobra.

Coca-Cola je zaslužna za činjenicu da danas, kada zamišljamo djeda Mraza, mislimo na muškarca u crveno-bijeloj kombinaciji, jer su se kroz povijest boje njegova odijela mijenjale pa je tu bilo i ljubičaste, zelena i plave uz crvenu.  No, popularne reklame iz 40-ih godina 20. stoljeća u kojima djedica pije Coca-Colu "zacementirale" su ga u crveno-bijelu opravu, boje te multinacionalne kompanije.