Florijan je rođen oko 250. godine u današnjem Sankt Pöltenu, u Austriji. Pridružio se rimskoj vojsci te je postao zapovjednikom carske vojske u rimskoj provinciji Norik. Osim vojne službe, bio je odgovoran i za organizaciju i vodstvo vatrogasnih postrojbi. Ustrojio je i obučio elitnu skupinu vojnika čija je jedina zadaća bila gašenje požara. Za Dioklecijanovih progona  u Rim su došle vijesti da Florijan ne provodi progone kršćana na teritoriju za koji je bio odgovoran. Car je poslao posebnog povjerenika da istraži te navode. On je naredio Florijanu da se u skladu s carskim odredbama žrtvuje idolima, što je Florijan odlučno odbio i time se prokazao kao kršćanin. Osuđen je na smrt spaljivanjem na lomači. Dok je čekao da zapale lomaču, kažu da se rugao rimskim vojnicima govoreći im da slobodno zapale vatru, jer se ne boji umrijeti za Krista. Na to su ga vojnici uhvatili, i umjesto da ga spale, utopili su ga u rijeci Enns vežući mu prije toga oko vrata mlinski kamen. Kršćani su kasnije pronašli njegovo tijelo, te je sahranjen u samostan u blizini Lorcha. Svetac se kasnije u viziji obratio nekoj pobožnoj ženi, tražeći da ga sahrane na prikladnije mjesto. Tijelo mu se nalazi u po njemu nazvanoj opatiji u blizini Linza, a dio relikvija nalazi se u poljskome Krakovu.

U ikonografiji ga prikazuju kao starijeg vojnika koji gasi požar, ili kao vojnika s mlinskim kamenom o vratu. Njegov kip ili lik čest je na kućama ili javnim zgradam, gdje je postavljan kao zaštita od požara. Zaštitnik je Austrije i Poljske te pivara, bačvara, dimnjačara, vatrogasaca, vojnika, izrađivača sapuna te se zaziva protiv oluje, neplodnosti polja, poplava i požara.