Što je uopće „psihološka otpornost“? Ukratko, to je naš psihološki „imunitet“, odnosno naš kapacitet da se nosimo i prilagođavamo brojnim životnim stresovima, različitostima, događajima koji nas uznemiruju ili plaše, traumama. Kao i brojne druge životne vještine, i vještine vezane uz psihološku otpornost moguće je naučiti i usvojiti, a u konačnici nam mogu pomoći da se lakše nosimo sa životnim stresovima te osjećajima tjeskobe i neizvjesnosti. Imati razvijene vještine otpornosti ne znači da u životu uopće nećemo biti suočeni s teškoćama, emocionalnim krizama ili „negativnim“ emocijama (kao što su tjeskoba, strah, tuga ili gubitak), međutim mogu nam pomoći da se sa svim tim nedaćama pokušamo lakše nositi i prilagoditi brojnim promjenama koje takve situacije iziskuju. 

1. Svakodnevna rutina. Svakodnevna, uobičajena rutina na nas djeluje utješno i umirujuće, jer u ljudskoj prirodi je tražiti određenu strukturu i „posloženost“ u većini stvari koje radimo i u kojima sudjelujemo. Ta rutina može se odnositi na npr. predvidljivost rasporeda školskih sati ili pak na raspored obaveza tijekom radnog dana (ujutro škola, popodne mali odmor pa pisanje zadaća i učenje, predvečer trening), ali isto tako važno je pokušati stvoriti samo svoju, osobnu dnevnu rutinu (npr. način na koji započinjem svoj dan nakon što ustanem iz kreveta ili pak načini koji mi pomažu da se opustim navečer prije odlaska na spavanje). S obzirom na sve stresove koje nam je donijela prošla školska godina i sve nagle promjene na koje su se učenici morali prilagođavati, sigurno je bilo prilično zahtjevno održavati svoju uobičajenu rutinu, što nam pokazuje da je ipak, pogotovo u stresnim situacijama, bitno zadržati i određenu dozu fleksibilnosti (prilagodljivosti) u zadanoj situaciji. Pokušaj se sjetiti koje su ti tvoje svakodnevne rutine pomogle da lakše „proguraš“ zahtjevne školske mjesece koji su sad iza tebe, ili pak razmisli koje rutine ili rasporede možeš pokušati osmisliti u novoj školskoj godini.
2. Povezanost s drugima. Iznimno je važno povezivati se i stvarati odnose sa svojim vršnjacima, što uključuje suosjećanje spram drugih (empatiju) i naš kapacitet da ih stvarno slušamo. Naravno da se odnosi najbolje podupiru i održavaju druženjem uživo, međutim tehnologija nam, kao što smo u zadnje vrijeme jako dobro naučili, pruža neograničene mogućnosti komunikacije, kroz poruke, društvene mreže, video-pozive …a za stvaranje i održavanje odnosa najbitnije je komunicirati! Uz vršnjačko društvo, važno je stvarati i povezanost unutar zajednice u kojoj živimo, a to je najčešće naša obitelj. Iznimno je važno povezivati se s drugim ljudima, jer nam to daje snažnu društvenu podršku (mi ljudi smo društvena bića!) i jača našu psihološku otpornost, koja nam je pak vrlo bitna u stresnim životnim situacijama i razdobljima.
3. Važnost brige za sebe. Briga za sebe je toliko puno više od toga da si povremeno priuštimo nešto što volimo; ona je iznimno važna za naše zdravo psihološko funkcioniranje, a skloni smo je zanemariti kad god smo pod velikim stresom ili kad se neke naše životne okolnosti preokrenu na takav način da nad njima izgubimo kontrolu. Krenimo od toga da se zapitaš, jesi li tijekom prošle školske godine imao/imala dovoljno vremena za spavanje i odmor, za zdravu fizičku aktivnost, za primjerene obroke? Također je važno da si redovito oslobađaš (ili stvaraš) vremena za zabavu, te da sudjeluješ ili se baviš aktivnostima koje te vesele i ispunjavaju dobrim osjećajem. Briga za sebe nije luksuz već naša potreba, jer nam omogućuje da ostanemo uravnoteženi i da se tako bolje nosimo sa stresnim situacijama.
4. Postavljanje ciljeva. Osim što nam mogu biti veliki poticaj i podrška u osmišljavanju našeg života, postavljeni ciljevi nam omogućuju da se usredotočimo na specifični zadatak i time nam pomažu u stvaranju naše psihološke snage da se u težim životnim razdobljima ipak možemo kretati prema naprijed. Važno je naučiti se postavljati razumne, realne ciljeve, pokušati ih „razlomiti“ na manje, lakše ostvarive dijelove, te samima sebi davati priznanje i pohvale u njihovom ostvarivanju. Svi ti manji dijelovi su jako važne stepenice u ostvarenju nekog našeg većeg cilja, i bez njih nikako taj cilj ne bismo uspjeli ostvariti. Isto tako, važno je uočiti kada u našem životu dolazi do nekih promjena, što vrlo često doživljavamo negativnim ili ugrožavajućim, međutim promjena je sastavni dio svakog života, tako da će u sklopu nje neki novi ciljevi preuzeti prioritet u odnosu na prethodne ciljeve koje smo sami sebi postavili. Što te prošla školska godina naučila po pitanju postavljanja i ispunjavanja ciljeva?
5. Pozitivan pogled na sebe. Jedna od glavnih sastavnica naše psihološke otpornosti je mogućnost da se dosjetimo načina na koje smo, u prošlosti, uspješno savladavali razne poteškoće na koje smo neminovno nailazili, što nam tada može pomoći da razumijemo kako nam ta prošla iskustva mogu pomoći da se osnažimo u nošenju s nekim izazovima u budućnosti. Na osnovi onih stvari koje smo do sada prošli i „preživjeli“, važno je naučiti vjerovati sebi da imamo mogućnosti za rješavanje problema i donošenje primjerenih odluka.
6. Životna perspektiva. Čak i kad se suočavamo s vrlo bolnim ili nepovoljnim okolnostima (a prošloj školskoj godini ih nije manjkalo, nažalost), može nam pomoći da stvari pokušamo sagledati u nešto širem pogledu (kontekstu), što nam pak može pomoći da zadržimo neku dugoročniju životnu perspektivu. Koliko god nam je teško, važno je osvijestiti da se budućnost nalazi ispred naše trenutne situacije i da ta budućnost za nas može biti dobra, bez obzira što nam u ovom trenutku ne djeluje tako. Naša prošlost nas uči da se život kreće prema naprijed čak i nakon teških događaja, a ono što nas je toliko mučilo se pokaže privremenim i prolaznim. Pokušaj se dosjetiti nekih situacija iz prošle školske godine kojima si možeš predočiti ovo stanje šire životne perspektive. U ovakvom dosjećanju često nam može pomoći čuti perspektivu drugih ljudi, pa slobodno započni razgovor o toj temi i sa svojim prijateljima ili drugim bliskim osobama.
7. Prilika za psihološki rast i razvoj. Nitko od nas stvarno ne voli biti suočen s teškim životnim situacijama, međutim često se pokaže da su upravo takve situacije bile naša velika prilika da o sebi naučimo nešto novo i nešto više. Psihologija nas uči da gotovo svaki životni stres ili svaka životna kriza sadrže u sebi potencijal za naš psihološki rast i razvoj. Kakve si slične situacije doživio/doživjela u prošloj školskoj godini i što iz njih možda možeš novoga naučiti o sebi?