Osječani, kao i drugi dijelovi lijepe naše imaju osebujan izričaj u jeziku pa tako i svoj prepoznatljivi sleng kojim dominira riječ “lega” (lega iz Osijeka) ali i mnoge druge. Mnogi naši gosti i posjetitelji iz drugih krajeva hrvatske kada dođu u Osijek budu zbunjeni nekim riječima. Na žalost i mlađe generacije sve rjeđe koriste te naše sleng izraze pa ćemo neke od njih ovdje napisati.

Riječi osječkoga slenga tipični su izrazi koje Osječani koriste i po njima se međusobno prepoznaju. Osječkim govorom, tzv. švabetanjem govore rođeni Osječani i to oni pravi, obično oni koji žive u Donjem gradu, koji za sebe kažu da su Donjograđani te da nisu dođoši – stanovnici koji su zbog raznih migracijskih razloga doselili u Osijek. Osječani su, dakako, najprepoznatljiviji po svojim naglascima koji su duži nego što bi uobičajeno trebali biti, odnosno kratki su kod njih malo duži, a dugi su „jako“ dugi. Zbog toga se kaže da Osječani razvlače i govore otegnuto iako su naglasci raspoređeni kako trebaju biti. Osim po dužini izgovorenoga naglaska, Osječani se lako mogu prepoznati i po nekim karakterističnim izrazima kao što su: lega, buraz, butra, bracika. Izraz lega, legicase toliko udomaćio u govoru pa nerijetko služi i kao poštapalica („Bilo je, lega moj, i boljih dana.“). Slično je i s riječju bracika, koji se, doduše, koristi nešto rjeđe, a označava brata ili prijatelja.

Osim tih riječi, u jeziku Osječana i okolice postoje i mnogi “Essekerizmi” odnosno riječi, tuđice koje potječu od drugih naroda, a u Osijeku su se udomaćili.

U Osijeku se poslije II. svjetskoga rata puno više švabetalo nego danas. I sama se riječ švabetati postupno gubi, a umjesto nje se pojavila jedna novija –govoriti esekerski. Essekerizmi su riječi koje su se koristile puno prije II. svjetskoga rata, uglavnom su to bili iskrivljeni germanizmi iako u slengu postoje i riječi s turskim ili mađarskim korijenima. Mnogo ljudi zapravo ne razlikuje essekerizme od osječkoga slenga. U novije vrijeme često se spominje izraz legalizmi. To su suvremene riječi koje su izmislili i koje koriste Osječani, tzv. lege, odnosno generacija mladih urbanih Osječana s godištem rođenja od 1950. nadalje.

Jedna od najdužih ulica u Osijeku, Strossmayerova ulica, za Osječane je „Štrosika“, a srednjoškolsko igralište koje građani svih uzrasta koriste kako bi se rekreirali, a koje se nalazi na križanju Europske avenije i ulice kneza Trpimira, popularna je „srednjika“. Gotovo nitko za poznato osječko kupalište neće reći „Copacabana“, već „Kopika“, a streljana „Pampas“ odavno je preimenovana u „Pampika“. U jednom od najljepših naselja u Osijeku, na Vijencu Ivana Meštrovića, nekadašnjem VBK (skraćenica koja se i danas koristi), odnosno Vijenac Borisa Kidrića, nalazi se nekoliko stambenih zgrada neobičnih žargonskih imena. Jedna od njih je i „Četverolist“, druga najviša zgrada u gradu (nakon Eurodoma). Pogled s najvišega kata, 18., puca duž cijeloga Osijeka, a čovjeku se čini kao da cijeli grad drži na dlanu. Blizu „Četverolista“ nalaze se poznate stambene zgrade, tzv. „Baterije“.Uz „Četverolist“, jedna od najpoznatijih stambenih zgrada zasigurno je i „Ljepotica“, smještena na križanju Vukovarske ulice i ulice kneza Trpimira. Brojni posjetitelji kada se zateknu u Osijeku ostanu zbunjeni izrazima koje koriste domaći stanovnici.

Pogledajte neke od karakteristično osječkih sleng izraza:

bakutaner – baka

buraz, bracika – brat

butra – zgodna cura

čaga – ples

cener – 10 kuna

cvike – naočale

dumina – fora

Emša – bivši Elektrometalski i školski centar

gimba – gimnazija

kinta – novci

komp – računalo

komšo – susjed

kondor – kontrolor GPP-a

kontaj – pazi ovo

laćarno, laćo – izraz za nešto što ti je više od ‘supika’

lega – prijatelj

ludara – ludnica ili luda glava

lujka – luda

Mađa – Mađarska

nogoš – nogomet

picajzla – cjepidlaka

pican – malo dijete

pija – tržnica

pjehe – pješice

škemba – stomak

slamboš – sladoled

slasta – slastičarna

srednjika – srednješkolsko igralište

stomber – 100 kuna

štrafta/gifta – bježi, odlazi

papež, papak, klopa – fina hrana

Štrosika, Moša, Kopika, Feđika – kolokvijalni izrazi za osječka naselja

supika – super, odlično

trenđa – trenirka

treska – tramvaj

futati – smrditi

zurka – frizura

rođoš – rođendan

levat – osoba koja je smotana

usnajpati – primjetiti (npr “lega, što sam usnajpo butru”)

pičvajz, marisana, marisol – tuča

valjak – lažov

slimbe – sličice

duplići – duplikati slimbi

sklomba – sklonište koje izrade djeca

škemba – stomak

gužvara – velika gužva

čevosi – čevapi

“u duminskim trakama” – možeš si misliti, malo sutra

“ku’iš ono…” – jel razumiješ

“kaka zimkulja!” – velika hladnoća

“Jel te vuna?” – jel te strah Lega moj,

Pija – glavna tržnica

granatirmarš – krumpir tijesto

špajz – smočnica

štijarica – ašov

šarafciger – odvijač

šteker – utičnica

vaservaga – libela

fangla – posuda za malter

štemajzl – dlijeto

šporet – peć

Essekerizmi

omama – baka

šeflefla – grabilica za juhu

nudlvager – valjak za tijesto

šufnudle – njoke

bakpulfer – prašak za pecivo

germtajg – dizano tijesto

kraucvekle – tijesto s kupusom

cukerpiksna – (biti nekome u cukerpiksni) kutija za šećer

štaub šećer – šećer u prahu

kapric – inat, prkos

frajla – gospođica

šmirgl papir – brusni papir

otata – djed

beštek – pribor za jelo

plac – tržnica

špacirung – šetnja