Matthew Johnson, direktor MediaSmartsa, neprofitne organizacije za digitalnu i medijsku pismenost, objašnjava da je najvažnija koliko vremena dijete provode ispred ekrana i da to izgleda drukčije u svakoj fazi djetinjstva.

Do treće godine života

Prema Američkom udruženju pedijatara, mala djeca trebala bi samo povremeno gledati ekrane i imati video razgovore. Zapravo, video razgovor kod beba i male djece izaziva različite neurološke odgovore od televizora, pokazujući da djeca razumiju da je video razgovor dvosmjerna komunikacija. "Bebe mogu shvatiti da razgovaraju s odraslom osobom u realnom vremenu. Istraživači su utvrdili da je malom djetetu ugodnije kada imaju video razgovor sa svojom mamom nego kad razgovaraju samo preko telefona. Video razgovor za bebe je mnogo ugodniji koncept", piše u izvještaju Atlantica. Međutim, čak i video razgovor treba biti ograničen. "Doista postoji čvrst dokaz da vrijeme provedeno ispred ekrana može negativno utjecati na dječji razvoj govora i druge oblike razvoja. Zamjenjuje fizičku interakciju i kreativnu igru koja je djeci potrebna za razvoj", objašnjava Johnson za Motherly.

Od treće od pete godine

Djeca u ovoj dobi poznata su po svojoj ljubavi prema ekranima i crtićima, ali kako objašnjava Johnson, njihova opsesija prema ove dvije stvari treba biti zadovoljena umjereno. "Ne postoji ništa loše u pametnim telefonima i drugim tipovima ekrana, osim ako ih koristite kao sredstva za smirenje i odvlačenje pažnje", kaže dalje te dodaje kako bi roditelji trebali unaprijed isplanirati sjedenje pred ekranima kako ne bi bili očajni. Ako je vaše dijete opsjednuto likovima iz animiranog filma "Frozen" ili bilo kojeg drugog lika, Johnson daje nekoliko prijedloga. "Puno, puno sadržaja s ekrana ima neki svoj oblik i izvan digitalnog svijeta, tako možete pročitati knjigu ili strip koji imaju omiljene likove. Također, možete angažirati svoju djecu u kreativnoj igri. Možete im predložiti da nacrtaju svoju verziju avanture tih likova", kaže dalje.

Niži razredi osnovne škole

Kada djeca krenu u školu, dobivaju nove prioritete, a vrijeme ispred ekrana treba biti što niže na toj listi. Ali, kako rastu normalno je da roditelji daju više slobode svojoj djeci i kontrole nad vremenom. "Sigurno je da kad djeca krenu u školu roditelji žele znati da ekrani nisu navika koja dolazi prije posla", objašnjava Johnson te dodaje da je razumno vrijeme ispred ekrana isto što i oralna higijena. "Kada su djeca mala, vi perete njihove zube, ali kako rastu učite ih i onda ih podsjećate na to", dodaje Johnson. Savjetuje da zbog dječje dobi, roditelji razmisle o različitim tipovima ekrana, nema sve istu vrijednost. "Naime, umjesto da računate sate, možete razmotriti koliko kreativnosti izaziva gledanje u ekrane, programi za animaciju ili istraživanje za školu svakako nisu pasivna upotreba tehnologije", kaže Johnson.

Viši razredi osnovne škole

Prema Johnsonu kada dijete krene u peti razred može razumjeti koncept ravnoteže. Roditelji su tu kako bi mu pomogli. "Napravite popis svih aktivnosti koji mu se sviđaju koji su vezani za različite ekrane", objašnjava te dodaje kako to može pomoći djetetu da shvati da mora postojati kompromis. Kaže da se roditelji ne bi trebali brinuti ako je dijete u nekoj video igri tjedan ili dva. Samo polako pokušajte objasniti djetetu što je umjerenost. "Oni trebaju razvijati vještine za život, kao što svi to moramo učiniti, kako bi prepoznali kada provode previše vremena ispred ekrana", kaže dalje.

Za cijelu obitelj

Johnson objašnjava da je najveći nedostatak vremena provedenog ispred zaslona - izolacija. Kako bi se to spriječilo predlaže obiteljsku večer ispred televizora ili odlazak u kino. Te situacije imaju potpuni drugačiji utjecaj na djecu nego samostalno gledanje videa na YouTube kanalu. Kaže da bi roditelji trebali razgovarati o vremenu koje dijete provede ispred zaslona i utjecati na njihovo ponašanje. "Moramo postupno prebaciti tu odgovornost na djecu. Naposljetku će biti tinejdžeri ili će izaći iz kuće i bit će potpuno na njima upravljanje vremenom", kaže Johnson.