Novim generacijama djece virtualno igralište najčešće potpuno zamjenjuje ono pravo, a roditeljima ih je teško zaštititi jer sami premalo znaju o tehnologijama koje koriste njihovi klinci. Upravo je zato objavljen priručnik koji im može pomoći da se što lakše nose s online ulogom roditelja te na vrijeme prepoznaju probleme s kojima se njihovo dijete možda suočava.

Djeca znaju kako koristiti društvene mreže i razne aplikacije na pametnim telefonima ili računalima, ali često uopće nisu svjesna da samo jedna objavljena fotografija ili otkrivanje punog imena i prezimena mogu imati strašne posljedice. Kada postanu žrtvom, često šute zbog srama, straha i krivnje. Ta šutnja vodi do drugih rizičnih ponašanja i problema jer je istraživanje objavljeno u priručniku u sklopu projekta #DeleteCyberbullying otkrilo da se čak 24 posto djece u Hrvatskoj nakon zlostavljanja okrenulo samoozljeđivanju.

Objavljeni priručnik pokriva temu zaštite od elektroničkog nasilja, kao i načine prepoznavanja djeteta u problemu, opisuje osnovna pravila sigurnosti na internetu te najčešće rizične situacije u kojima se djeca mogu naći, ujedno nudeći praktične savjete roditeljima.

Nasilje na internetu stvarno je kao i svako drugo, a često i puno gore

Elektroničko nasilje se uglavnom događa kada su djeca kod kuće i pod nadzorom roditelja, ali mnogima se čini da su zaštićena jer sjede u toplom domu i nitko im ne može fizički nauditi. Upravo zbog toga roditelji moraju aktivno poraditi na smanjenju generacijskog jaza u poznavanju cyber prostora i uporabi informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Kako objašnjava Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja Korak po korak, internet osigurava prividnu anonimnost pa djeca i mladi tada češće pokazuju neprimjerena ponašanja jer misle da nitko ne može doznati za njih. Jednako tako, roditelji misle da su djeca sigurna dok su na internetu u vlastitom domu, što je daleko od istine.

'Kada dijete primjerice doživi vrijeđanje ili kakvo zadirkivanje u razredu, odlaskom iz škole to makar nakratko prestaje. Budući da su danas djeca zapravo stalno online i roditelji većinom nisu dogovorili pravila ili ograničili vrijeme, uznemiravanje na internetu ne prestaje', upozorava Stanić i dodaje da je zato važno osvijestiti javnost da bi se smanjio broj žrtava i podigla razina tolerancije.

Znakovi koju ukazuju na to da dijete ima problem

Ne treba zaboraviti da nasilje ne vrši tehnologija, već ljudi, a u priručniku su opisani primjeri ponašanja kojim dijete odaje da je možda žrtva.

Ukoliko je dijete odjednom puno više na internetu ili pak uopće ne koristi omiljeni mobitel, moguće je da doživljava kakva neugodna iskustva. Zbog toga bi moglo početi brisati korisničke račune ili primjerice otvarati nove profile na društvenim mrežama.

U želji da mu prestanu stizati neugodne poruke, videa i sličan sadržaj, dijete bi vas moglo pitati o načinima blokiranja drugih korisnika, a možda ćete primijetiti da ne želi razgovarati o sebi i društvenom životu kao inače.

U promjene raspoloženja koje signaliziraju problem spadaju depresija, promjena raspoloženja nakon korištenja mobitela ili računala, problemi sa spavanjem, gubitak apetita, lošije ponašanje ili druženje s djecom koja su poznata kao nasilnici, ali i osamljivanje. Uza sve to, djeca često provjeravaju društvene mreže i svu komunikaciju kriomice jer ne žele da roditelji shvate kako ih nešto muči.

Kako se djeca nose s nasiljem putem interneta

Elektroničko nasilje ima katastrofalne posljedice za samopouzdanje i društveni život čak 69 posto mladih:
49 posto je izgubilo osjećaj povjerenja
28 posto se osvetilo i odgovaralo grubim i nasilnim porukama
24 posto okrenulo se samoozljeđivanju
22 posto pokušalo je promijeniti svoj izgled želeći izbjeći daljnje zlostavljanje
13 posto prestalo je koristiti aplikaciju na pametnom telefonu

Roditelji će najbolje zaštititi dijete, a ključ je u povjerenju

Istraživanjem udruge roditelja Korak po korak na više od 6.000 ispitanika tijekom 2014. godine pokazalo se da 79 posto ispitanih roditelja gotovo nikada ne razgovara s djetetom o tome što radi na računalu i internetu. Nadalje, 77 posto njih gotovo nikad ne ograničava vrijeme koje dijete može provesti na računalu i internetu, a čak 92 posto ispitanika gotovo nikad ne traži da im dijete pokaže što radi na Facebooku i drugim društvenim mrežama.

Kada dožive neugodno iskustvo, među glavnim razlozima zbog kojih djeca sve prešućuju roditeljima jest strah od kazne, ali i da im neće moći pomoći zbog nepoznavanja cyber prostora.

Istina je da roditelji imaju moć oduzeti dragocjeni mobitel pa je to prvi razlog zbog kojeg će dijete prešutjeti neugodno iskustvo ili još veći problem. Ne olakšavaju ni prodike da su sami krivi za uznemiravanje te uopće ne bi trebali biti na nekoj društvenoj mreži ili u raznim grupama na pametnim telefonima.

Roditeljima tada prvo pada na pamet potpuno zabraniti pristup internetu, ali to se do sada pokazalo kao pogrešan pristup.

Isključite li dijete, ono će kasnije biti lakša meta jer će manje znati od ostalih pa je njime lakše manipulirati. Stoga su preporuke stručnjaka da zajedno naučite kako funkcioniraju društvene mreže, kako se mogu koristiti razne aplikacije i koje opasnosti donose sa sobom. Budući da djeca znaju više, tražite njihovu pomoć. Dijete će se osjećati važno i odraslo kada se nađe u ulozi učitelja, a to će stvoriti odličnu priliku za razgovor o onome što se događa na internetu.

Osjeti li dijete da u vama ima podršku te vam se može obratiti koliko god teška situacija bila, napravili ste pola posla.