Prednosti videoigara po mišljenju roditelja

Ne iznenađuje da proizvođači videoigara tvrde da njihove igre umanjuju stres, pomažu izgraditi vještine kritičkog razmišljanja pa čak i da djeluju na cijelu obitelj u vidu većeg zbližavanja članova. Ali pitanje je vjeruju li roditelji u to. Pružatelj internetskih usluga Frontier je upotrijebio Amazonov MTurk za ispitivanje otprilike 1000 roditelja o njihovom mišljenju o videoigrama.

Prema njihovoj nedavno objavljenoj studiji, gotovo dvije trećine roditelja smatra da videoigre njihovoj djeci pomažu razviti logičko i kritičko razmišljanje. Ovisno o igrama koje djeca igraju, ove vještine dolaze kroz opću strategiju igre, rješavanje kompleksnih zagonetki i snalaženje u složenim sustavima igara. Također su primijetili da je kreativnost njihove djece porasla, kao i opći osjećaj sreće i mentalnih dobrobiti.

Međutim, pozitivni učinci ne staju tu. Gotovo pola roditelja vjeruje da videoigre razvijaju društvene vještine kod djece, ponekad kroz suradnju s drugim članovima obitelji, ali najviše s prijateljima ili nepoznatima. 

S kim god igrali, djeca uče kako kvalitetno i učinkovito komunicirati i surađivati s drugima. Razvija im se timski duh i sposobnost raspodjele zadataka za ostvarenje zajedničkog cilja. Roditelji koji ovako razmišljaju dozvoljavaju djeci da na videoigrama provode 2-3 sata dnevno.

Što kaže istraživanje?

Prema istraživanju Američkog psihološkog društva, preko 70 posto djece i adolescenata upušta se redovito u online igre s prijateljima i ostalim ljudima. Neke od najpopularnijih igara današnjice, kao što su Minecraft i Fortnite, potiču suradnju više pojedinaca u spašavanju drugih ili rješavanju zadataka. Istraživanja su pokazala da ovakva vrsta suradnje ohrabruje djecu da svakodnevno pomažu bližnjima i razvijaju empatiju i u vanjskom svijetu. Institut za igre slaže se i tvrdi da se u dječjim glavama formiraju vještine za poslovnu suradnju u odrasloj dobi, kroz savezništvo s drugima pri online igrama. U nekim slučajevima djeca također razviju i dobre rukovodstvene vještine. Uče o aktivnom slušanju, donošenju odluka u skupini, a sve to dok se zabavljaju i igraju s prijateljima i ostalim igračima.

U članku Caroline Knorr za National Geographic stoji da su videoigre u prilikama u kojima su se djeca našla za vrijeme pandemije, pružile odušak i način za zabavu i druženje s prijateljima, u nedostatku mogućnosti za bližim fizičkim kontaktom. Međutim, čak i bez razloga pandemije, brojna su djeca kojima videoigre pružaju sigurniji i ugodniji način za socijalnu interakciju. Andrew Fishman za Psychology Today piše da djeca sa spektrima autizma i djeca koja pate od društvene anksioznosti lakše ostvaruju interakciju kroz online igre nego uživo. 

Online igre nikako ne bi trebale zamijeniti za društveni kontakt u stvarnom svijetu, ali mogu pomoći nekoj djeci izaći iz svojih ljuski i naučiti komunicirati na način koji im ulijeva povjerenje i doprinosi osjećaju ugode. Dakako, roditelji i dalje trebaju ograničiti količinu vremena provedenog u igrama kao i kontrolirati kontakt i komunikaciju s nepoznatima.