Djevojke najčešće razvijaju ovisnost o društvenim mrežama, a mladići o mrežnim videoigrama i mrežnoj pornografiji.

Kada je riječ o internetu, jasno je da je riječ o “proizvodu” koji je legalan, dostupan i zapravo poželjan. Zašto mladi provode toliko puno vremena na internetu? Zato što je zabavno, zanimljivo, kreativno. Istovremeno, korištenjem interneta u razne svrhe zadovoljavamo svoje temeljne psihološke potrebe (zabava, pripadanje, moć, povezivanje s drugima i slično).

Gdje nastaje problem? U gubitku kontrole, ekscesivnosti, narušavanju drugih odnosa, obveza i ponašanja koja čine sastavni dio našeg života. Mladi često borave na internetu (koriste se društvenim mrežama i igraju videoigre) i dulje nego što su planirali, zbog straha od propuštanja “ključnih događaja” koji se u virtualnom okruženju događaju vrlo brzo i u realnom vremenu.

Do razvoja ovisnosti o internetu može doći ispreplitanjem brojnih čimbenika te je kod svakog pojedinca taj put moguće drugačiji. Čimbenici se mogu podijeliti u dvije skupine:

• individualni – čimbenici koji su “u nama” (kao što su, primjerice, naša osobnost, ponašanje, način na koji doživljavamo i vidimo svijet oko sebe, način nošenja s problemima i slično)
• okolinski – čimbenici u okruženju (to su, primjerice, dizajn internetskih stranica i videoigara koje su osmišljene tako da budu izuzetno atraktivne korisnicima, da ih zadržavaju što dulje na internetu).

Osim navedenog, na prekomjerno korištenje interneta koje može dovesti do razvoja ovisnosti utječu i konflikti u okruženju, usamljenost (izoliranost od vršnjaka), stresni događaji i brojni drugi “okidači”. Temeljem znanstvenih istraživanja i kliničke prakse, definirani su kriteriji koji određuju “granicu” kada korištenje interneta predstavlja ozbiljan rizik za razvoj ovisnosti (ako već nije došlo do toga). Drugim riječima, predstavljaju “smjernice” kako prepoznati simptome ovisnosti o internetu.

Ukratko, ti kriteriji odnose se na konflikte sa samima sobom (unutarnja “svađa”, vlastita percepcija da se razvijaju nepoželjne posljedice, no istovremeno nemogućnost smanjenja ili prestanka korištenja interneta) i s osobama iz socijalne okoline (obitelj, prijatelji, vršnjaci, nastavnici i slično), na zanemarivanje svakodnevnih hobija i obveza kako bi se boravilo na internetu (prestanak treniranja, odlazaka na pojedine aktivnosti slobodnog vremena), na frustracije i iritabilnost prilikom pokušaja smanjenja korištenja, na boravak na internetu (u slobodno vrijeme, nevezano za izvršavanje školskih obveza) puno dulje nego što je planirano, na korištenje interneta kako bi se izbjegli problemi i svakodnevica ili pak kao način pokušaja rješavanja problema, na korištenje s ciljem modifikacije ponašanja te na razvoj tolerancije (što znači da je potrebno sve više vremena provoditi u virtualnom okruženju; potreba za redovitim “provjeravanjem” što se zbiva dok smo odsutni ili kad nismo na mreži).

Navedeni simptomi mogu rezultirati čitavim nizom nepoželjnih posljedica, koje pogađaju ne samo mladu osobu, već i pojedince iz njezina okruženja. Zbog prekomjerne uporabe interneta manje smo tolerantni na dosadu, pa stalno provjeravamo uređaje putem kojih pristupamo internetu, a kao posljedica toga može doći do problema s koncentracijom i zadržavanjem pozornosti (smanjuju nam se “kapaciteti” za usmjerenost na “manje zanimljive sadržaje”, sadržaje koji su dulje forme, poput knjiga ili videouradaka), čestih glavobolja, povlačenja iz društvenog života i slično. Osim navedenog, kao najčešće negativne posljedice ovisnosti o internetu javljaju se i promjene u ritmu i regulaciji apetita i sna, smanjena tjelesna aktivnost, teškoće u zadržavanju koncentracije i pozornosti, (učestale) promjene raspoloženja, anksioznost, tuga, frustracija, iritabilnost (“živčanost”, nervoza, nemir), isključivanje iz uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, povlačenje (od drugih i u sebe) i izolacija, neispunjavanje školskih i akademskih obveza, kao i naglo narušavanje školskog/akademskog uspjeha, narušeno samopouzdanje i negativna slika o sebi. Kao najozbiljnije posljedice javljaju se i samoozljeđivanje, suicidalne misli ili pak pokušaji suicida (pogotovo prisutno kod djevojaka).

Na ranije opisane posljedice potrebno je pravovremeno reagirati kako se one u budućnosti mladih ljudi ne bi dodatno intenzivirale. Primjerice, neizvršavanjem školskih obveza, i posljedično slabijim školskim uspjehom, mladi ljudi mogu izgubiti priliku za ostvarivanje svojih želja u vidu zaposlenja (nedovoljno znanja za pojedini posao, “ispadanje” iz sustava srednjoškolskog obrazovanja) ili pak nastavka školovanja (upisivanje fakulteta koji nije njihov prvi izbor, nedovoljno dobar rang na listama kako bi uopće dobili mogućnost upisa na fakultet i slično). Navedeno se može “preslikati” i na njihovo samopouzdanje, samopoštovanje, zadovoljstvo životom i poslom, što za sobom, naravno, vuče i brojne druge nepoželjne posljedice.

Kako se zaštiti i koga pitati za pomoć?

Kada primijetimo da smo previše na internetu u svoje slobodno vrijeme te da pritom zanemarujemo neke svakodnevne aktivnosti:

• Važno je pokušati smanjiti vrijeme na uređajima putem kojih uobičajeno pristupamo mrežnim aktivnostima (društvenim mrežama, mrežnim videoigrama, pornografskim sadržajima).
• Trebalo bi iskoristiti slobodno vrijeme u prirodi ili u nekim kreativnim aktivnostima, druženju s obitelji ili prijateljima, umjesto na internetu.
• Važno je koristiti internet za unaprjeđenje svakodnevnog života (pogotovo u pandemijskim uvjetima, kad smo suočeni sa socijalnom distancom, čestim “zatvaranjima” i slično), a ne njime “zamijeniti” vlastite interese, hobije i društvo.
• Prijedlog je odrediti jedan dan (ili nekoliko dana) u tjednu kada nećemo koristiti računalo/mobitel te vidjeti kako ćemo reagirati u takvim situacijama, kako ćemo se osjećati, koje će nam misli prolaziti kroz glavu i slično.
• Potrebno je potražiti pomoć odrasle osobe od povjerenja (bilo da je to roditelj, nastavnik, stručni suradnik u školama) i otvoreno razgovarati o prisutnim problemima, simptomima i svemu onome što nam u određenom trenutku predstavlja problem