21.ožujka 2017.godine u našoj školi organiziran je projektni dan na temu „Olovka“. Kroz različite radionice učenici su istraživali o olovci, ali se i kreativno izražavali, a na sam Dan olovke, 30.ožujka, na školskoj priredbi predstavili su svoje radove. Naime, 30.ožujka  davne 1858.godine Hymen L.Lipman iz Philadelphije patentirao je prvu olovku s gumicom te se danas taj dan obilježava kao Dan olovke.

U okviru projekta "Olovka" učenici 1.a - 4.a razreda odradili su nekoliko zanimljivih radionica. Proučili smo kako nastaju olovke, kako su pisale naše bake i djedovi, raspravljali o olovkama i tabletima, izrađivali smo lepeze, ogrlice, olovke i stalke za olovke te crtali perom. Učenici su se natjecali u  štafetnim igrama. Naravno, glavno pomagalo bila je olovka. Radionice smo završili u vedrom i veselom raspoloženju, pjesmom i plesnim pokretima.

Na radionici u multimedijskoj učionici učenici su iz raznih članaka (što s interneta, što iz časopisa) proučavali život i djelo našeg značajnog izumitelja i inovatora Eduarda Slavoljuba Penkale koji je, između ostalog, izumio mehaničku olovku. Suradničkim radom između različitih grupa učenika nastao je interaktivni kviz o Penkali i njegovim izumima. Učenici su također imali priliku učiti kroz različite interaktivne zadatke i igre kojima se možete poigrati ovdje.

Tragom pisaljke do igrokaza

U knjižnici, tijekom projektnog dana,  ali i danima koji su slijedili, četrnaest polaznika radionice Tragom pisaljke do igrokaza vrijedno je radilo. Radionicu smo započeli iščitavajući bajku Pero i tintarnica Hansa Christiana Andersena. Nakon čitanja razgovarali smo o bajci i izdvojili poruku. Podsjetili smo se za što nam sve služi olovka, svih pisaljki koje poznajemo kao i njihovih proizvođača te zemalja u kojima se proizvode.  U ovoj „oluji ideja“ započeli smo s pisanjem igrokaza. Četiri učenice nastavile su pisati tekst, a ostali učenici izrađivali su rekvizite za igrokaz. Podijelili smo uloge i svi učenici su prihvatili  svoju ulogu od Calamusa, Stilusa, Metalnog pera, Guščjeg pera, Penkale, Tesar olovke, Obične olovke (HB Toz), tri Giottice (drvene bojice), Pelikana (gumice), Mapeda (markera), Pilota (kemijske olovke) do Staedtlera (obične olovke). Igrokaz smo umnožili i započeli s čitanjem i uvježbavanjem.  Usporedno s uvježbavanjem dovršavali smo i još neke rekvizite. Po povratku s LiDraNa,  dobili smo glavnu glumicu Tesar olovku, a pod stručnim vodstvom učiteljice Snježane Zbiljski učenici su u kratkom vremenu i uvježbali igrokaz. Na predstavljanju projekta učenici su izveli igrokaz Malo drugačija olovka. Kako je sve to izgledalo možete pogledati u galeriji fotografija.

Nakon projekta uslijedila je aktivnost „Dođite i povucite svoju liniju!“ koja je provedena u školskoj knjižnici od  3. do 7. travnja. Cilj aktivnosti je bio da se učenici zainteresiraju i upoznaju s olovkama različite tvrdoće. Povlačeći liniju, a potom uspoređujući ju s drugim linijama, mogli su uočiti razlike među njima. Učenici viših razreda i njihovi učitelji spontano su se uključili u aktivnost i posjetili knjižnicu za vrijeme odmora, a učenici 1.- 4. razreda u aktivnosti su sudjelovali prilikom skupnih posjeta sa svojim učiteljicama. Po završetku aktivnosti nastala su dva skupna crteža koja smo spojili i izložili u predvorju škole. Nadamo se da smo barem dio atmosfere uspjeli zabilježiti na fotografijama.

Humanitarna akcija prikupljanja školskog pribora

U sklopu projekta, a pod vodstvom učiteljice iz engleskog jezika Maje Turalije, od 21.3. do 30.3. sudjelovali smo u akciji prikupljanja školskog pribora. Cilj akcije bio je djelovati humanitarno i nekome uljepšati ostatak školske godine. Naučili smo da trebamo cijeniti ono što imamo i da je lijepo pomoći drugome na bilo koji način. Sakupljeni pribor 6.travnja 2017. doniran je SOS Dječjem selu Ladimirevci. 

SOS Dječje selo Ladimirevci drugo je dječje selo u Hrvatskoj. Smješteno je dvadesetak kilometara od Osijeka, u valpovačkom selu Ladimirevci. Osamdesetak djece u 17 SOS obitelji koje žive u SOS kućama čine jedno zajedništvo u sigurnoj i brižnoj sredini. Od toga je 45etero djece školskog uzrasta. Njima smo odlučili uljepšati školske dane i u sklopu našeg projekta donirati nešto školskog pribora.

Ovom prigodom zahvaljujemo se svim učenicima naše škole koji su darovali školski pribor i pokazali da imaju veliko srce. Svima skupa veliko hvala!

Više fotografija s projektnog dana pogledajte u fotogaleriji.

Dana 6.4.2017.godine učenik 5.razreda Leon Bartolović, učenica 6.razreda Lara Miler, učenice 7. razreda Leonarda Matošević i Laura Jagodin te učenici 8.razreda Pavo Paranos i Ivana Šegović s profesoricom engleskog jezika, Majom Turalijom, profesoricom hrvatskog jezika, Snježanom Zbiljski, i ravnateljem škole, Danijelom Slobođancem, posjetili su SOS Dječje selo Ladimirevci.

Povod posjetu je bio prožet humanitarnim notom, tj. predstavnici učenika naše škole su darivali djecu koja žive u tom naselju školskim priborom. Budući da smo u ožujku 2017.godine imali na razini cijele škole projekt ''Olovka'', skupina koju je predvodila profesorica engleskog jezika, Maja Turalija, je imala zadatak prikupiti školski pribor, ali i podnijeti izvješće o akciji, napisano na engleskom jeziku. Nakon prezentacije projekta, dogovoren je i posjet.

SOS Dječje selo Ladimirevci drugo je Dječje selo u Hrvatskoj. Smješteno je dvadesetak kilometara od Osijeka,u valpovačkom selu Ladimirevci. Poznato je u cijeloj Slavoniji po brizi i ljubavi kojima se njegovi stanovnici trude učiniti ga ljepšim i ugodnijim svima koji u njemu žive ili ga posjećuju. Dječje selo izgrađeno je 1955.,a otvoreno je 1997.godine. Kada smo došli u SOS Dječje selo, dočekali su nas ravnatelj i stručno osoblje koji rade s djecom smještenom u selu. Uz ugodan razgovor i spoznaju o načinu života i rada stanovnika SOS Dječjeg sela, dobili smo zadatak nacrtati sliku na temu ''U kakvom svijetu želim živjeti?''. Ponosni smo što smo svojim crtežom upotpunili završni dio petometarskog platna i poslali s ostalim crtačima u Ameriku poruku s lijepim željama i vizijom o lijepom svijetu. Prošetali smo i SOS selom tzv. Voćnom ulicom u kojoj su kuće nazvane prema voću: Jagoda, Kruška, Šljiva ... Mi smo imali prigodu posjetiti kuću Malina u kojoj žive mama Branka i petero djece o kojima ona skrbi. U ugodnom obiteljskom ozračju sprijateljili smo se s osmogodišnjim Davidom koji je učenik 1.razreda ,dok su ostali članovi obitelji bili u školi. Ujedno smo obišli njihov dom i uz razgovor s mamom Brankom saznali pojedinosti o načinu njihova življenja.

Drago nam je da smo svojim dolaskom u SOS Dječje selo i doniranjem školskog pribora pripomogli i oraspoložili djecu. Prepuni dojmova, ispunjeni radošću i bogatiji novim spoznajama, vratili smo se u našu školu.

Pripremila:
Ivana Šegović
8.razred

Promišljanja o sudbinama

Svakome je život donio drugu sudbinu. Važno je da mi svoju sudbinu iskrojimo onako kako bi nam bilo što bolje i ljepše živjeti.

Doista tužnu sudbinu imaju djeca bez svojih bioloških roditelja. Većina njih boravi u SOS dječjim selima. Njihovi su roditelji ili umrli ili se nisu dovoljno dobro brinuli za njih. Lijepo je što im se pruži dom kakav zaslužuju, te pruže ljubav i podrška da bi što bolje i lakše nastavili živjeti. No, ipak mislim da pravu roditeljsku ljubav nitko nikada ne može zamijeniti. Iako će u životu imati puno ljudi oko sebe, ljubav njihovih bioloških roditelja uvijek će im nedostajati. Drago nam je da žive u uvjetima u kakvima žive i ostala djeca pa se tako nemaju zašto osjećati različitima i manje vrijednima. Iako oni nemaju svoje biološke roditelje, imaju zajednicu koja čini sve kako bi se oni osjećali kao jedna velika obitelj. Oni zapravo mogu napraviti i raditi sve što radimo i mi, iako njima život nije pružio puno. Trebaju se boriti za svoje snove, postaviti si ciljeve u životu, izgraditi svoj stav ,jer nakon kiše dolazi sunce. To što im sudbina nije donijela sve najbolje, ne znači da oni ne mogu imati svijetlu budućnost, živjeti sretan život te naravno i zasnovati svoju obitelj. Moraju se truditi i boriti više nego mi, ali ako žele, mogu se oduprijeti boli koju osjećaju duboko u sebi... Čak i oni koji su u ranome djetinjstvu doživjeli razne tragedije ili pak traume, mogu živjeti život kakav im i priliči. Svima njima pomažu i njihove zamjenske majke koje im daju svoji bezuvjetnu ljubav i vode na pravi put, kako bi što lakše krenuli u život. Njima se ta pružena ljubav vrati kroz uspjeh i zahvalnost svoje djece za brigu, uložen trud i vrijeme da bi im pomogle. Sva djeca ostat će im u pamćenju, a naravno, i one djeci. Trebaju biti ponosne na sebe jer su djecu uvele u život na pravi način ,ispravljale njihove pogreške, bodrile ih i bile im podrška u teškim trenutcima, kako bi dalje u životu bili sretniji. Djeca majkama trebaju biti zahvalna što su im pomogle da se osamostale i prebrode sve teškoće koje im je život donio.

Život je svakome podijelio drugačije karte. Nekome loše, nekome dobre. No, najbitnije je kako odigrati, jer i s lošim kartama može se dobro odigrati, a s najboljim, sve izgubiti.
 

Pripremile:
Leonarda Matošević i Laura Jagodin
7.razred

Više fotografija iz  SOS Dječjeg sela Ladimirevci pogledajte u fotogaleriji.