Povod posjetu je bio prožet humanitarnim notom, tj. predstavnici učenika naše škole su darivali djecu koja žive u tom naselju školskim priborom. Budući da smo u ožujku 2017.godine imali na razini cijele škole projekt ''Olovka'', skupina koju je predvodila profesorica engleskog jezika, Maja Turalija, je imala zadatak prikupiti školski pribor, ali i podnijeti izvješće o akciji, napisano na engleskom jeziku. Nakon prezentacije projekta, dogovoren je i posjet.

SOS Dječje selo Ladimirevci drugo je Dječje selo u Hrvatskoj. Smješteno je dvadesetak kilometara od Osijeka,u valpovačkom selu Ladimirevci. Poznato je u cijeloj Slavoniji po brizi i ljubavi kojima se njegovi stanovnici trude učiniti ga ljepšim i ugodnijim svima koji u njemu žive ili ga posjećuju. Dječje selo izgrađeno je 1955.,a otvoreno je 1997.godine. Kada smo došli u SOS Dječje selo, dočekali su nas ravnatelj i stručno osoblje koji rade s djecom smještenom u selu. Uz ugodan razgovor i spoznaju o načinu života i rada stanovnika SOS Dječjeg sela, dobili smo zadatak nacrtati sliku na temu ''U kakvom svijetu želim živjeti?''. Ponosni smo što smo svojim crtežom upotpunili završni dio petometarskog platna i poslali s ostalim crtačima u Ameriku poruku s lijepim željama i vizijom o lijepom svijetu. Prošetali smo i SOS selom tzv. Voćnom ulicom u kojoj su kuće nazvane prema voću: Jagoda, Kruška, Šljiva ... Mi smo imali prigodu posjetiti kuću Malina u kojoj žive mama Branka i petero djece o kojima ona skrbi. U ugodnom obiteljskom ozračju sprijateljili smo se s osmogodišnjim Davidom koji je učenik 1.razreda ,dok su ostali članovi obitelji bili u školi. Ujedno smo obišli njihov dom i uz razgovor s mamom Brankom saznali pojedinosti o načinu njihova življenja.

Drago nam je da smo svojim dolaskom u SOS Dječje selo i doniranjem školskog pribora pripomogli i oraspoložili djecu. Prepuni dojmova, ispunjeni radošću i bogatiji novim spoznajama, vratili smo se u našu školu.

Pripremila:
Ivana Šegović
8.razred

Promišljanja o sudbinama
 

Svakome je život donio drugu sudbinu. Važno je da mi svoju sudbinu iskrojimo onako kako bi nam bilo što bolje i ljepše živjeti.

Doista tužnu sudbinu imaju djeca bez svojih bioloških roditelja. Većina njih boravi u SOS dječjim selima. Njihovi su roditelji ili umrli ili se nisu dovoljno dobro brinuli za njih. Lijepo je što im se pruži dom kakav zaslužuju, te pruže ljubav i podrška da bi što bolje i lakše nastavili živjeti. No, ipak mislim da pravu roditeljsku ljubav nitko nikada ne može zamijeniti. Iako će u životu imati puno ljudi oko sebe, ljubav njihovih bioloških roditelja uvijek će im nedostajati. Drago nam je da žive u uvjetima u kakvima žive i ostala djeca pa se tako nemaju zašto osjećati različitima i manje vrijednima. Iako oni nemaju svoje biološke roditelje, imaju zajednicu koja čini sve kako bi se oni osjećali kao jedna velika obitelj. Oni zapravo mogu napraviti i raditi sve što radimo i mi, iako njima život nije pružio puno. Trebaju se boriti za svoje snove, postaviti si ciljeve u životu, izgraditi svoj stav ,jer nakon kiše dolazi sunce. To što im sudbina nije donijela sve najbolje, ne znači da oni ne mogu imati svijetlu budućnost, živjeti sretan život te naravno i zasnovati svoju obitelj. Moraju se truditi i boriti više nego mi, ali ako žele, mogu se oduprijeti boli koju osjećaju duboko u sebi... Čak i oni koji su u ranome djetinjstvu doživjeli razne tragedije ili pak traume, mogu živjeti život kakav im i priliči. Svima njima pomažu i njihove zamjenske majke koje im daju svoji bezuvjetnu ljubav i vode na pravi put, kako bi što lakše krenuli u život. Njima se ta pružena ljubav vrati kroz uspjeh i zahvalnost svoje djece za brigu, uložen trud i vrijeme da bi im pomogle. Sva djeca ostat će im u pamćenju, a naravno, i one djeci. Trebaju biti ponosne na sebe jer su djecu uvele u život na pravi način ,ispravljale njihove pogreške, bodrile ih i bile im podrška u teškim trenutcima, kako bi dalje u životu bili sretniji. Djeca majkama trebaju biti zahvalna što su im pomogle da se osamostale i prebrode sve teškoće koje im je život donio.

Život je svakome podijelio drugačije karte. Nekome loše, nekome dobre. No, najbitnije je kako odigrati, jer i s lošim kartama može se dobro odigrati, a s najboljim, sve izgubiti.
 

Pripremile:
Leonarda Matošević i Laura Jagodin
7.razred

Više fotografija iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci pogledajte u fotogaleriji.