Marija Jambrišak, hrvatska prosvjetiteljica, književnica i borac za prava i školovanje žena rođena je u Karlovcu 1847. Kada je bila malena, umro joj je otac, pa je njena majka sama uzdržavala čitavu obitelj što se smatra glavnim razlogom njene borbe za obrazovanje žena.

Odricala se hrane kako bi si mogla priuštiti udžbenike

S navršenih 18 godina polaže učiteljski ispit, pokazujući izvanredno teoretsko i praktično znanje, a već se u prvim godinama svoga rada zanimala za uvjete školovanja djevojčica. Školovala se i na Bečkom pedagogiumu gdje je bila prva i jedina ženska studentica, a o njenom interesu za školovanje puno govori i činjenica da se često odricala hrane i drugih osnovnih potreba kako bi nabavila udžbenike.

Njenim zalaganjem otvara se 1892. ženska srednja škola u Zagrebu, na kojoj je i sama predavala, a prva je i među hrvatskim učiteljicama postala ravnateljicom viših djevojačkih škola. Život je provela s obitelji brata Janka, koji je rano preminuo pa su joj njegova djeca zamijenila obitelj koju sama nije zasnovala. Preminula je 1937. godine u Zagrebu.

Jednaki posao, jednaka plaća, jednako pravo za sve

Živjela je u doba kada su razlike između žena i muškaraca bile objašnjavanje po principu razlika među rasama, a visoko obrazovanje im se uskraćivalo jer se smatralo da žene imaju manji mozak od muškaraca. U doba kada je žena prije svega bila domaćica, supruga i majka, a učenice su školovane samo radi toga da mogu s muževima voditi inteligentne razgovore. U doba kada su učiteljice u Austro-Ugarskoj bile plaćene upola manje od muškaraca, kada su bile diskriminirane pravilima kao što je zabrana udaje. Marija Jambrišak je učinila veliki korak za svoje sunarodnjakinje kada je zatražila izjednačavanje plaća učitelja i učiteljica.

- Učiteljicama neka se držeći se izreke: jednaki posao, jednaka plaća, jednako pravo za sve, određuje isto toliko plaće i doplate kao i učiteljima!, rekla je tada Marija Jambrišak.

To je bilo prvi put u Hrvatskoj da je žena tražila jednake uvjete rada i jednaku plaću.

Bila je omiljena učiteljica i uzor svih svojih učenica

Učiteljsko je zvanje u 18. stoljeću bila jedina javna služba u koju su žene imale pristup, doduše ograničen. Stoljeće poslije, to se polako mijenja - samostanski odgoj uz podređenost, pobožnost i smjernost pušta žene u obrazovanje.

Iako je o ženama imala dosta diskriminirajuća stajališta te govorila kako "pravoj ženi nije ni jedna žrtva prevelika, kada se radi o sreći i zadovoljstvu njezina muža", učenice su ju voljele. Brojna djela o životu Marije Jambrišek navode kako je svoje učenice voljela kao majka te se prema njima tako i odnosila. Marija Jurić Zagorka u svojoj je knjizi pisala kako je njena ideja o odgoju glasila "Od srca k srcu. Samo ovako može čovjek izmedju učitelja i djaka najužu vezu, a to je temelj prave pedagogije."

Učenice su ju smatrale svojim uzorom i kažu kako je živjela za rad, a rad je bio njen život. I danas se smatra jednim od najboljih hrvatskih pedagoga.