Pitanje:

Imam kćeri koje idu u osmi razred osnovne škole i u prvi srednje. Obje imaju pametne telefone i sa svojim prijateljima komuniciraju preko SnapChata, Instagrama, Facebooka, WhatsAppa i Vibera. Preko ljeta im je to bila skoro glavna zanimacija, posebno jer se nisu tako često viđali uživo. Inače i njihovi razredi imaju zatvorene grupe na nekima od ovih društvenih mreža pa tu razmjenjuju i informacije o gradivu, zadaćama, testovima i slično. Do sada su imale potpunu autonomiju u korištenju svojih pametnih telefona, ali ne bih htjela da im i tijekom školske godine to oduzima toliko vremena kao za vrijeme praznika pa sada želim postaviti neka pravila. O čemu bih posebno trebala razgovarati s njima i kakva pravila dogovoriti?

Odgovara  Hana Hrpka, prof. psihologije, predsjednica Udruge Hrabri telefon:

Kao što ste i primijetili, danas mladi sve više koriste pametne telefone i društvene mreže, ponajviše za ono što im i jest najvažnije u njihovim godinama – komunikaciju s vršnjacima. Svakim danom svjedočimo parkovima u kojima na klupama mladi sjede skupa, ali umjesto da razgovaraju, dopisuju se i objavljuju statuse i slike na društvenim mrežama. Ponekad nam se čini da se radi o pravoj pošasti današnjeg doba. S obzirom da se radi o realnoj i normalnoj potrebi mladih u vrijeme adolescencije, a to je potreba da budu prihvaćeni i dio grupe vršnjaka, zabraniti korištenje društvenih mreža je teško i dovest će do vrlo vjerojatno burne reakcije i narušavanja odnosa roditelja i adolescenta.

Međutim, kao što ste i sami rekli, važno je postaviti neka pravila i provjeriti s njima znanja i iskustva koja već imaju. Naime, nekoliko je momenata važno proći sa svojim adolescentom:

- kakva su dosadašnja iskustva njih samih ili njihovih prijatelja (velik broj mladih na društvenim mrežama ima iskustva ogovaranja, isključivanja iz grupa, otvaranja grupa mržnje, ulaženja u njihove profile bez njihova znanja, stavljanja slika s njima bez njihova znanja, objavljivanja informacija o njima u ružnom, pogrdnom kontekstu i sl.),

- koliko vremena provode za ekranima (pametni telefoni, računala, televizija…; više od 2-3 sata dnevno smatra se prekomjernim; okupira li tehnika njihovu pažnju kroz cijeli dan i imaju li neke stvari koje vole raditi, sudjeluju li u kućanskim aktivnostima, obiteljskim druženjima i sl.),

- idu li ili bi željeli ići na vanškolske aktivnosti (potreba za druženjem jednako se može zadovoljiti i uključivanjem u razne vanškolske aktivnosti koje ujedno mogu biti i edukativne i zdrave za fizički i emocionalni razvoj, poput sporta, zborskog pjevanja, likovnih, dramskih skupina, stranih jezika i sl.; djeca koja imaju ispunjeno vrijeme i prijatelje i izvan škole u manjem su riziku da prekomjerno koriste računala, pametne telefone i dr. pa su samim time i u manjem riziku od nasilja i stresnih situacija na njima),

- znaju li adolescenti pravila ponašanja na društvenim mrežama (mnogi mladi smatraju da je stavljanje slike svoje prijateljice ili prijatelja na profil društvene mreže sasvim OK, da je neki komentar “samo šala” te da će ga svi tako i shvatiti, a nisu svjesni kako to utječe na drugu osobu; stoga je važno da roditelji porazgovaraju sa adolescentima o tome kakve komentare stavljaju i zapitaju li se pritom kako bi njima bilo, kako bi se oni osjećali da netko takvo nešto napiše o njima)

Ponekad se djeca i mladi ne žele obratiti za pomoć roditelju kada ih nešto muči, sram ih je ili se boje da će dobiti kaznu i da će im roditelj oduzeti pametni telefon, ili se srame onoga što se događa i osjećaju krivnju radi toga… Roditelji međutim mogu primijetiti neke promjene u ponašanju poput potištenosti, izbjegavanja nekih društvenih situacija, smanjeno ili opsesivno korištenje pametnih telefona ili računala, promjene u prehrani, trbuhobolje, glavobolje i sl. U svakom slučaju važno je da roditelj pokaže interes za online život svojih adolescenata jednako kako pokazuje interes i za njihove prijatelje iz razreda. Dobrom komunikacijom i odnosom povjerenja te razgovorom o nekim potencijalnim situacijama roditelji stvaraju bazu da im se adolescent povjeri kada mu je to potrebno.

U slučajevima nasilja, nije dobro da roditelj situaciju rješava sam, već je potrebno obratiti se školi i/ili policiji. Unatoč tome što osoba koja se nasilno ponaša na internetu misli da je anonimna, većina djece zna tko je objavljivao nasilne sadržaje o njima. Roditelj kroz razgovor s djetetom treba pokušati otkriti identitet nasilnika. U slučajevima da se radi o djetetu iz škole, važna je suradnja roditelja i škole koja može kontaktirati roditelje djeteta koje se nasilno ponašalo. Ako se radi o neprikladnim sadržajima na društvenim mrežama, moguće je kontaktirati i administratora stranice kako bi se sadržaj uklonio. Kada je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, važno je da roditelji sačuvaju poruke ili videozapise (npr. isprintaju razgovore, naprave snimku zaslona – screenshot) i podatke o datumu i vremenu sadržaja te da obavijeste policiju na 192. Policiji je moguće prijaviti nasilje nad djecom i neprimjeren internet sadržaj i putem web stranice Red button.

Važno je razgovarati s djecom i mladima o njihovim osjećajima, naglasiti im da nisu krivi ako su žrtve elektroničkog nasilja i da zbog toga neće biti kažnjeni. Za sve nedoumice u ovim situacijama, roditelji se mogu obratiti i nama putem besplatne linije Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800.