Tada se to možda nije činilo kao pretjerano važna stvar jer svijet je bio posve drukčije mjesto nego danas, ali tog se 17. studenoga 1992. godine, preko veze kapaciteta od samo 9600 bitova u sekundi, Sveučilišni računski centar u Zagrebu spojio sa Sveučilištem u Beču. IP adrese naše zemlje počele su se pojavljivati u međunarodnim rooting tablicama.

Rođen je hrvatski internet.

I ništa više nije bilo isto.

Akademska mreža

Pionirski pothvat nije se dogodio preko noći. U ratnu jesen 1991. na inicijativu prof. Predraga Palea s tadašnjeg Elektrotehničkog fakulteta (sada FER) okupila se šačica inženjera: Ivan Marić, zamjenik ravnatelja Srca, i njegov kolega Velimir Vujnović, zatim Darko Bulat s Instituta Ruđer Bošković te Ljubimko Šimičić s PMF-a.

Formirali su se u Odbor za akademsku mrežu. Od nule su krenuli graditi potrebnu infrastrukturu i mrežu koju danas poznajemo pod imenom CARNet.

Tih dana internetu je moglo pristupiti tek desetak korisnika istodobno, i to preko modema brzinom od 1 kb/s. Koristili su ga fakulteti u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, a u Srcu je bilo postavljeno i prvo javno računalo na kojem su mogli raditi i obični građani.

Prvi alati Ivan Marić, voditelj cijelog projekta, prisjetio se kako su izgradili centralno čvorište sastavljeno od velikog usmjerivača Cisco AGS+ na koji su putem sinkronih veza bila spojena nacionalna čvorišta.

- Prvi ISP rodio se kad smo uspostavili AS broj i IP adrese i tada se zemlja spojila na internet. Nacionalnu domenu registrirali smo u ožujku 1993. Ime joj je.hr - kaže Marić, dodajući kako je doba internetizacije u to vrijeme bilo i doba besparice.

- Do znanstvene literature dolazilo se teško pa se email činio kao dobro rješenje. Internet se kod nas rodio zbog potrebe za komuniciranjem. Europa tada nije blagonaklono gledala na tu novu tehnologiju, ali mi smo odlučili ići dalje. Protokol i aplikacije bili su besplatni, kao i priključci na internet. Za mene to je uvijek bila njegova bit - da bude dizajniran bez prepreka, otvoren i da omogućava inovativnost na svim razinama bez sre­dišnje kontrole. A promjena je tada tek počinjala - objašnjava Marić.

Moćno oružje

Ljudi u Odboru su se stvarajući internet, dodaje, ubili od posla, ali pritom i dobro zabavili, a jedna od prvih ideja bila je internetom se, kao moćnim oružjem, koristiti da se dozna istina o Domovinskom ratu. I nitko u njih u početku nije vjerovao, gledali su ih u čudu.

A danas je planet bez interneta nezamisliv. Koristi ga polovica ljudi na svijetu, njih više od 3,4 milijarde, a gotovo 2,3 milijarde je na društvenim mrežama.

Ne zaostajemo ni mi. Oko 3,17 milijuna Hrvata koristi se internetom, a promet je samo lani porastao više od 38 posto. Imamo više mobitela nego građana, njih oko pet milijuna, od čega 3,2 milijuna ima pametne tele­fone i mobilni internet na nji­ma. Samo na Facebooku svoje profile ima oko 1,8 milijuna Hrvata. A sve zahvalju­jući tome što nas je pet entu­zijasta s početka priče prije toč­no 24 godine iz digitalnog kamenog doba gurnulo u - 21. stoljeće.