Suvremena istraživanja dokazuju da se iza izreke „smijeh je najbolji lijek“ krije nerazumijevanje. Naime, ne postoje uvjerljivi dokazi da sam čin smijanja preko opuštanja naših mišića ima blagotvorno djelovanje, što se najčešće spominje. Znamo da kod nekih zdravstvenih poteškoća intenzivno smijanje može imati i nedostatke.

Međutim, u usporedbi sa smijanjem, istraživanja potvrđuju da redovita uporaba određenih vrsta humora, i u određenim situacijama, može pojačati psihološku dobrobit u smislu zadovoljstva životom. Također, sklonost veselju i pozitivnom stavu prema životu, i s njima povezanim korisnim osobnim resursima, imaju potencijal usporiti razvoj poteškoća koje narušavaju našu psihičku i tjelesnu dobrobit.

Iskustvo humora je često udruženo sa smijanjem. Prema nekim izvorima 10-15% slučajeva spontanog smijanja u socijalnoj interakciji je barem približno povezano s humorom. Jedan od najutjecajnijih znanstvenika i pionira u području istraživanja razvojne perspektive humora te dobrobiti humora na zdravlje od početka je naglašavao da je sam tjelesni čin smijanja potrebno odvojiti od emocionalnog i kognitivnog iskustva koje sadrži humor. Naglašavao je da humor nije jedini način, ali je sigurno najzabavniji način kojim na različite načine možemo očuvati ili unaprijediti dobrobit i kvalitetu života.

Dostupna istraživanja sa sigurnošću ne sugeriraju da redovita doza humora i smijeha može prevladati bolesti, ili da može poslužiti kao zamjena za brigu i preporuke liječnika, niti da je „čarobni univerzalni lijek“ koji može sve spriječiti ili izliječiti, ali je njegova blagotvornost iznimno važna. Pritom, humor podrazumijeva nekoliko svari: ponašanju naviku, sposobnosti i kompetencije, crtu osobnosti, strategiju suočavanja, i snagu karaktera. Neka su istraživanja pokazala da ljudi s većim osjećajem za humor pokazuju manje anksioznosti i stresa u usporedbi s ljudima koji imaju niži osjećaj za humor. Također se u nekim istraživanjima humor pokazao uspješnom strategijom za smanjenje nekliničke i kliničke anksioznosti. Međutim pokazalo da sve to ovisi i o vrsti humora odnosno stilu, npr. tako se pokazalo da je tzv. afilijativni humor koji podrazumijeva produciranje i dijeljenja humora u socijalnom kontekstu i s ciljem unaprijeđena odnosa te da se druge nasmije, povezan s manjom razinom anksioznosti, kao i humor koji se upotrebljava kao strategija suočavanja za nošenje sa životnim stresorima.

Humor može imati različite funkcije:

Dakle smijanje i humor može biti prvi „protuotrov“ za stres,  bez obzira radi i se o stresu koji je uzrokovan osobnim događajem ili krizom širih razmjera u zajednici i društvu. Pritom, je korisna upotreba humora koji se odnosi na nas same, oslanjanje na duhovite poglede na sebe kada smo izloženi nepovoljnim situacijama i okolnostima. Ne radi se o nasmijavanju drugih – samo nasmijavanje drugih (na svoj račun) nema pozitivni utjecaj na psihičku dobrobit, nego samo ako je to povezano s promjenom pogleda na i pozitivniju procjenu situacije u kojoj se nalazimo. Osim toga radi se o situaciji koja je na razini navike, u smislu nedostatka svjesne namjere i svjesnosti u tom trenutku. A to se postiže učestalim ponavljanjem kroz proces automatskog povezivanja ponašanja (generiranje humora) i konteksta (stresne situacije).

Oprez, dobar osjećaj za humor ne garantira psihičku dobrobit!

Dobro razvijeni osjećaj za humor nije dovoljan za postizanje blagotvornosti na dobrobit koje humor pruža – tu ne postoji nužno spomenuta automatska povezanost. Istraživanja su pokazala da su osobe koje produciraju jako puno humora, i sklone su tome, kao npr. profesionalni komičari, imaju povećani rizik od preranog umiranja. Neki to objašnjavaju njihovom nižom razinom brige o sebi ili poricanjem ozbiljnih simptoma ili rizika po zdravlje, što može biti povezano upravo s njihovim visokim humorističnim stavom kao stilom života.

Nakon svih ovih objašnjenja razmislite nalaze li se humor i smijanje u vašoj „kutiji otpornosti“?

Kako, kada i u odnosu na koga ili što se vi smijete?

Pomaže li vam da se osjećate bolje?