Ekvinocij ili ravnodnevnica događa se dva puta godišnje i odgovara trenutku kada sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator. Naziv ekvinocij potječe iz latinskog jezika i sastoji se od dvije riječi: aequus = jednak i nox = noć – jer su tada noć i dan približno jednako dugački. Točnije bi bilo reći da je to dan u kojem njegov tamni dio (noć) traje približno podjednako dugo na obje hemisfere.

Ove godine jesen kalendarski nastupa večeras u 20 sati i 2 minute.

Na sjevernoj hemisferi tada počinje kelendarska (astronomska) jesen, a na južnoj proljeće. Prisjetimo se, klimatološka ili meteorološka jesen počela je još prvoga rujna. Trenutak je to kada i svijetli i tamni dio dana posvuda, pa tako i kod nas, traju približno 12 sati. Nakon toga, na sjevernoj hemisferi noć će postupno postati duža od dana.

Na Sjevernom polu počinje polarna noć, a na Južnom polarni dan. Noć će se nastavljati produljivati, a dan skraćivati, i tako će biti sve do prvog dana kalendarske zime, 21. prosinca u 16 sati i 28 minuta. 24-satna noć će se od danas do prvog dana kalendarske zime postupno širiti sa Sjevernog pola prema sjevernoj polarnici.

Jesen nastupa večeras u 20 sati i 2 minute. Međutim, kada bismo pitali djecu, a i ponekog roditelja, kada počinje jesen, većina bi odgovorila 23. rujna. Primjerice, ove godine 2 od “školska” 4 datuma su pogrešna. Proljeće je počelo 20. ožujka, a jesen počinje 22. rujna. Lani su čak tri od četiri “školska” datuma bila pogrešna. Kao i ove godine, i lani je proljeće počelo 20. ožujka, jesen 22. rujna, a ljeto je počelo 20. lipnja. Odstupanja od “školskih” datuma imamo najviše kod prvog dana proljeća. Primjerice, svako proljeće od 2010. do 2020. počelo je ili će početi 20. ožujka.

Ekvinocij ili ravnodnevnica ipak u pravilu ne pada na datum kada su za promatrača sa Zemlje noć i dan savršeno podjednaki po pitanju trajanja i to iz dva razloga.

Prvi razlog je veličina Sunca. Vrh Sunčevog diska izađe nad horizontom ranije nego sredina diska, a upravo je sredina relevantna za položaj dvaju nebeskih tijela. Za trenutak izlaska Sunca uzima se trenutak kada nad horizontom izviri vrh Sunčevog diska.

Drugo, u Zemljinoj atmosferi dolazi do loma Sunčevih zraka zbog refrakcije, što znači da će promatrač vidjeti izlazak Sunca čak i prije stvarnog izlaska. Refrakcija, dakle, “čini” da se nebeska tijela vide pri izlasku i zalasku dok su u stvarnosti još ispod horizonta. Vrijeme izlaska i zalaska sunca variraju od mjesta do mjesta, odakle ih se promatra, pa tako i točan datum kada noć i dan traju podjednako ovisi o konkertnoj lokaciji. U područjima blizu ekvatora dan uvijek traje duže od noći, pa kada bi se po tome gledalo, ta područja nikada ne bi ni imala ravnodnevnicu. U Hrvatskoj noć i dan traju podjednako 25. rujna.

Zašto na jesensku ravnodnevnicu dan i noć nisu jednake duljine?

Sam naziv ekvinocij dolazi od latinskog aequus = jednako i nox = noć: na dan ravnodnevice obje su Zemljine polutke ravnomjerno osvijetljene, stoga je za očekivati da dan i noć traju jednako dugo. Pa ipak, nije tako. Sunce 23. rujna 2014., gledano iz Zagreba, izlazi u 6:44, a zalazi u 18:52. To znači da dan traje 12 sati i 8 minuta. Osam minuta nije mnogo, ali je značajno, pogotovo u astronomiji. Zanemarimo li sumrak i kao vrijeme “dana” uzmemo vrijeme tijekom kojeg je Sunce iznad obzora, vidjet ćemo da se odgovor krije u načinu računanja vremena njegovih izlazaka i zalazaka. Prije svega, zbog atmosferske refrakcije (savijanja svjetlosti u atmosferi), Sunce vidimo malo više nad obzorom nego što to ono uistinu jest i to za više od Sunčevog prividnog promjera. To znači da kada vidimo prigušeno, crveno Sunce tik nad obzorom, ono je u stvarnosti već ispod obzora i matematički izračunato vrijeme njegova doticaja s obzorom ne odgovara stvarnosti: vizualni izlazak Sunca dolazi malo ranije, dok zalazak malo kasni.

Drugi razlog tiče se toga što Sunce nije točkasti izvor svjetlosti, poput drugih, znatno daljih zvijezda, već ima jasno vidljiv disk. Vrijeme izlazaka i zalazaka računa se kao trenutak u kojem je prvi tračak Sunčeve svjetlosti u svitanje, odnosno posljednji u suton, vidljiv nad obzorom. Kombinacija refrakcije i Sunčeve prividne veličine znači da u trenutku kada prvi tračak njegove svjetlosti u zoru proviri nad obzorom, središte Sunčevog diska još uvijek se nalazi oko 50 lučnih minuta ispod obzora. Zbog svega toga, dan u Zagrebu na dan ravnodnevice zapravo traje oko 16 minuta dulje od noći.

A kada je onda trajanje dana i noći jednako? Nekada mora biti, budući da se, kako se približavamo zimi, dani skraćuju, a noći produljuju. Za dan kada su dan i noć jednako dugi ponekad se koristi termin ekvilucij (lat. lux = svjetlost). U slučaju Zagreba i drugih mjesta u Hrvatskoj, ove je godine podudarnost trajanja dana i noći najbliža u četvrtak, 25. rujna – tada je dan samo oko jedne minute dulji od noći.