Kao što smo već spominjali, elektroničko nasilje uključuje brojne oblike ponašanja, bez obzira na kanal kojim se počinitelj koristi: vrijeđanje, uznemiravanje, ogovaranje i klevetanje, krađa digitalnog identiteta ili lažno predstavljanje, razotkrivanje i obmanjivanje, isključivanje i proganjanje, a s vremenom su, prema stručnjacima, dodani još i novi oblici kao što su sekstanje i videosnimanje napada.

Kada govorimo o vrijeđanju, onda ponajprije mislimo na vrijeđanje porukama, a riječ je o ponavljanome, neprijateljskom i nasilničkom ponašanju koje uključuje razmjenu vulgarnih, uvredljivih i neciviliziranih poruka. Nekad su se takva ponašanja odvijala putem mobitela ili interneta, a danas su sve češća i na videokanalima i videoplatformama, no cilj im je isti: povrijediti, omalovažiti i naštetiti određenom pojedincu ili skupini. Vesna Bilić (2018) objašnjava da se takvi napadi javljaju u serijama, pa se takvo ponašanje naziva “rat(ovanje) uvredljivim porukama”.

Radni zadatak

Radionica je primjerena za djecu od 8 do 18 godina

Razgovarajte sa svojom djecom o tom neprihvatljivom ponašanju i naučite ih kako raspravljati argumentirano, pa i onda kada se ne slažu sa svojim virtualnim (ali i stvarnim) sugovornicima.

U razgovoru ih poučite sljedeće:

1. Stajališta neistomišljenika se ne napadaju, nego o njima trebaju razgovarati, tj. dopisivati se koristeći taktičan ton i pretpostavljajući da je i njihov sugovornik jednako racionalan i pametan kao i oni sami.

2. Raspravlja se argumentima, a da se pritom ne napada sugovornik.

3. Izbjegavaju se uvredljivi ili sarkastični komentari, jer oni dovode do prepirke i mogu izazvati bijes sugovornika.

4. Konačno, objasnite im da cilj ni jedne virtualne ni stvarne rasprave ne bi trebao biti povrijediti sugovornika, nego s njime doći do dogovora u kojem se nitko neće osjećati pobjednikom ni gubitnikom, nego će “pobijediti” isključivo argumenti.